Friday, September 2, 2016

Te večeri kraj obale
U moru alkohola
Podvig je bio naći
Kap pijaće vode
I ona se za tu slamku
Što joj je pružio
Uhvatila kao
Davljenik.
Morski lahor
Par tonova bluza
I plava špilja
Samoće
Dok pevušila je
Blue moon
On svirao je
Almost blue
I baš u tom „zamalo“
Beše sva njihova nada.
I razlika.
Žongliranje
Željom.
Žalobna
Železnica
Žilave
Žudnje
I žulj od žileta laži.
Šačica
Domaštane
Stvarnosti
Šapat
Vrišteće
Strave
i šamar
odšetalih
šansi.
Sebična
Sloboda
Sebstva.
Kako to već dolikuje,
Pobednik ne voli
Osvrtanje.
Al’ noćas ga ta ćudljiva melodija
Prominula sa ploče u čajdžinici
Vraća na obalu,
Bremenitu bluzom,
Budalastim bivanjem u bivšoj budućnosti,
Kojom ona hoda sa nastranom nasladom
Grejući se opiljcima kondicionala prošlog.
Kaže,
Sve je drugačije
Sem tvoje ušne školjke.
I bas ključa tvojih kukova.
I još ti u oku onaj putokaz
Što smo, zaneseni, zaobišli
Plešuci pod plavim pogledima plime.
Ali, žalo se više ne kikoće
Svetlucavo zelenkasto
Tek pokatkad zatalasa mu se osmejak
U dnu brka
Gde veslaju neki drugi prsti
Optočeni zlatom.
S leve strane obale duva vetar
Koščata šaka treperi prazna
Zjapi.
Vapi.